BIZ i ITCoachingCRNA GORA

Nina Redžepagić, konsultantkinja za komunikacije i producentkinja: Fali nam odgovornost

Ako uzmemo u obzir činjenicu da 80% kriza nastaje usljed loše komunikacije, značaj iste je evidentan. Kvalitet interpersonalnih odnosa, porodičnih, prijateljskih, ljubavnih, poslovnih, prije svega zavisi od dobro razvijene, dvosmjerne i pažljive komunikacije. Stvoriti empatiju kroz participativno i aktivno slušanje je izuzetno važno jer je komunikacija ta koja vam dozvoljava da ulazite u relaciju sa drugom osobom, a uspostavljanje odnosa s drugom osobom jedna je od osnovnih ljudskih potreba čovjeka. Živimo u doba komunikacije par excellence, a opet mi je utisak da nikada na ovim prostorima nije postojao ovakav manjak asertivne komunikacije, bez empatije i adekvatnog promatranja. Sve je lično, sve je jednosmjerno i sve je uvredljivo. I što vidim kao najveći nedostatak, to je aktivno slušanje. Načelo rimskog prava sasvim metaforički audiatur et altera pars (poslušaj i drugu stranu) kao da je potpuno izbrisano. Često ljudi slušaju samo sami sebe, pa eto snažnog temelja za nerazumijevanje”, kaže na početku razgovora Nina Redžepagić, konsultantkinja za komunikacije, producentkinja i vlasnica firme OR.

>>> Tekst je preuyet sa portala Gracija.me <<<

U kojim društvenim segmentima kod nas je ta spoznaja najviše prisutna, a u kojima ju je potrebno uzdignuti na viši nivo?

– Svjedočimo vremenu u kojem imamo dominantnu komunikacijsku neodgovornost u javnom prostoru i upravo takav model imamo preslikan i na čitavo društvo. Odgovornost – to nam fali. Za izgovorenu riječ, za obrasce ponašanja u javnom prostoru koji imaju uticaj na cjelokupno društvo, odgovornost za posljedice ovako agresivnog sveprisutnog rječnika. Snagu da klade valja ima upravo komunikacija. Mač ili pero, zavisi kako je upotrebljavate i s kojim ciljem. Čini mi se da najlošiju komunikaciju imamo baš tamo gdje bi po pravilu morala biti najbolje uspostavljena, a to je u javnom prostoru, naročito u politici. Pažljiva retorika je amputirana i zamijenjena nepristojnom, konfuznom i manipulativnom. Kao rezultat imamo društvo koje kao kompenzaciju za neadekvatnu informisanost koristi agresiju i preslikavanje modela ponašanja koja su im kroz javni prostor dostupna. Konfuzna, neplanirana i ad hoc komunikacija donosi mnogo štete i stvara jednu vrstu informacijskog autizma: vjerujem samo u ono što ima veliki broj pregleda. Političko-medijski diskurs je sve češće koncentrisan na verbalno nasilje. I sasvim prirodno, to postaje standard široj javnosti, jer upravo pomenuti nose veliku odgovornost za “vaspitavanje” društva.

Koji su po Vama savremeni modeli komunikacije izbili u prvi plan po rezultatima i efikasnosti?

– Vjerujem da je zahtjevno koronavrijeme, uz snažan tehnološki progres, unijelo značajne promjene u način komuniciranja u kojem su usvojeni, rekla bih, brži i zahtjevniji modeli komunikacija. Mišljenja sam da nikad kao u eri digitalnog nije bila toliko evidentna potreba i neophodnost kvalitetnog kadra za komunikacije, i to prije svega kadra koji ima retoriku i dobro je obučen za komunikacije. Velike korporacije su to shvatile i poboljšavaju sektore upravljanja komunikacijama. Digitalno ne isključuje prisustvo komunikatora, naprotiv. Promijenili su se kanali komuniciranja jer je vrijeme tražilo promjenu, pa su sveprisutniji virtuelni sastanci, online komuniciranje koje upravo traži menadžere i lidere s odličnim komunikacijskim vještinama. Vraćamo se na početak, menadžeri za komunikacije su više nego ikad neophodni savremenom poslovnom svijetu. Zato u radu sa klijentima težim da primijenim nove modele analize i koncipiranja poruka. Danas je klasična komunikacijska teorija sasvim nužna, ali nije dovoljna. Zato je tu jedan Robert Cialdini i njegov naučni model ubjedljive komunikacije, kao i Nir Eyal. U radu sa kompanijama koristimo modele dobre prodajne komunikacije, kao i komunikacije sa kijentima uopšte, kao što su Neuro Sales i Neuro Communication koje je razvio Radoje Cerović.

Svakako je važno napraviti vrlo pažljivo posmatranje, razumjeti potrebe klijenta, a tek onda dolazi pragmatično promišljanje o modelima i teorijama. U cijelom tom kompleksnom procesu, ciljevi klijenta su uvijek na prvom mjestu.

Koliko pretjerivanje može da bude kontraproduktivno, koliko je teško pronaći mjeru i da li se manipuliše slobodom izražavanja?

– Ne samo kontraproduktivno, već i štetno. Mjeru je izuzetno teško postaviti, ali za početak bi bilo važno da kada komuniciramo ne izgubimo iz vida neke važne okvire – komuniciramo, između ostalog, da bi informisali, edukovali, dobili povratnu informaciju, da bi uspostavili relaciju i ostvarili komunikacijski cilj. U tom procesu nema mjesta uvredi, nepristojnosti, agresivnosti. Svjedočimo gruboj manipulaciji jednog od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na slobodu izražavanja. Znate, u osnovi jednog demokratskog društva nije samo imati slobodu da kažete sve što mislite, već oblikovanje poruka mora proći kroz filtere opšte kulture i dobrog kućnog odgoja. Time je odgovornost onoga ko je nosilac poruke izuzetno velika. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno i potreban je balans između tog prava i prava na poštovanje privatnog života. I dok god ne budemo druge čuvali od nas samih, znači da komunikacijski, ali, prije svega, ispit ljudskosti nijesmo položili.

Da li novi kanali komunikacije, društvene mreže, primat daju važnosti forme u odnosu na suštinu?

– Društvene mreže postaju sve više primarni organizacijski prikaz društvenih odnosa, a ujedno i metoda proučavanja koja se u nauci koristi za njihovo bolje razumijevanje. Sklona sam mišljenju nekih postmodernista da je “život” na društvenim mrežama jedan vid hiperealnosti. Nadam se da nikada ovaj virtuelni prostor neće postati supstitut za realni život, ali je njihov uticaj na kreiranje standarda i mišljenja izuzetno snažan. Ne mislim da društvene mreže daju primat formi, a ne suštini, nego da su društvene mreže napravljene s jednim konkretnim komercijalnim ciljem, a odlično iskorišćene od strane uticajnih kompanija da kreiraju potrebe svojih klijenata ili korisnika usluga. Modna industrija i industrija ljepote su ovaj prostor perfektno iskoristile i u fokus stavile standard ljepote koji donosi zaradu. Za njih je to suština, a ne forma. Na nama je na koji način i u koje svrhe koristimo društvene mreže. Takođe je važno razumjeti da u komunikaciji i forma i tzv. “suština” predstavljaju poruku. Ne smijemo ih razdvojiti ili stavljati na različite planove po značaju. Ako vičete, svaka riječ koju izgovorite je prijetnja.

Da je komunikacija važna za pokretanje društveno odgovornih akcija mnogo puta ste pokazali kao profesionalac, ali i ličnim primjerom. Kao predsjednica Pozorišnog savjeta Gradskog pozorišta Podgorica odrekli ste se četvorogodišnjeg honorara da biste stipendirali četiri talentovana studenta. Time ste iskazali humanost, ali i stav o njegovanju pravih vrijednosti. 

– Komunikacija jeste važna i u ovakvim slučajevima ukoliko za cilj imate poziv drugih na akciju, ukoliko je ona u skladu sa vrijednostima koje gajite i ukoliko je konstruktivna. Ukoliko je cilj ovakve komunikacije promovisanje djelovanja radi poboljšanja sopstvene pozitivne slike u javnom prostoru, onda je po mom mišljenju izuzetno pogrešna. Odavno sam rekla da moramo početi da promovišemo ljubav kao vrijednost, solidarnost kao način, čovjekoljublje kao istinski životni princip.

Koliko ste kroz višegodišnji rad kreirali sopstveni model? Koliko pored stručnog znanja kojeg ste stekli u toku studija i usavršavanjem, morate biti i dobar psiholog i sociolog?

– Komunikacija ima svoje tehnike i obrasce, ali vjerujem da svaki komunikator ima svoj model i stil i to je sasvim prirodno jer komunikacija kreće iznutra. Naravno, postoje tehnike koje svaki uspješan komunikator ima i koje je moguće naučiti, ali u osnovi poznavanja komunikacijskih procesa leži i poznavanje društvenih procesa, visok stepen socijalne i emocionalne inteligencije.

Živjeli ste i studirali u Italiji, koliko ste usvojili njihove modele komunikacije, u čemu primjećujete razliku?

– Razlika je evidentna jer je komunikacija određena i kulturološkim i istorijskim kontekstom. I zato je važno upoznati se sa kulturom, istorijom i tradicijom jedne zemlje kako bi što bolje komunicirali. Naročito je važno voditi računa o neverbalnoj komunikaciji, jer istovjetni neverbalni znaci imaju potpuno različito značenje u različitim sredinama. U Italiji je zaista dominantan jedan neformalni komunikacijski princip, ali i odmjereniji u smislu doživljaja “ličnog”. Smanjena je potreba zadiranja u intimnost subjekta s kojim uspostavljate komunikaciju. To je zemlja sa izuzetnom kulturnom tradicijom, koja se oslikava kroz sve pore društvenog života. Jedno je sigurno, uljudnost i lijepo vaspitanje, ali i zahvalnost kao najljepša molitva su siguran put ka dobroj komunikaciji gdje god se na svijetu nalazili. Hvala, izvini i izvoli su u retoričkom smislu izuzetni alati za uspješne relacije.

Vaše zanimanje je zanimljivo i dinamično, podrazumijeva visok stepen kreativnosti, korišćenje različitih alata, morate biti upućeni, informisani iz svih sfera. Da li postoji opcija isključivanja i kako ona izgleda u Vašem slučaju?

– Moram da priznam, rijetko, ali se trudim da mijenjam matrice ponašanja. Moje lijepo, rijetko slobodno vrijeme je opet uz ljude koje volim. U posljednje vrijeme zaranjam i u samoću, jer se i tamo osjećam komotno. Mada, ne baš toliko često. Ne znam da li je dosadno, ali me relaksiraju sasvim obične stvari, film, pozorište, muzika, priroda, poneki lijepi provod s prijateljima. Volim da se družim sa ljudima koji su pametniji i iskusniji, volim da ih slušam i uživam u njihovim životnim pričama.

Poslovna ste žena, sa brižljivo izgrađenim profesionalnim imidžom, sa uspješno ostvarenim rezultatima. Izvan tog poslovnog svijeta, u Vama živi umjetnica naklonjena pozorištu i filmu, ali i sa posebnim talentom i ljubavi prema muzici.

– Umjetnost je obilježila moje odrastanje i neraskidivi je dio mog bića. Hrana za neobojene dane. Umjetnost je i moj bijeg i mehanizam za borbu protiv prosječnosti, egzistencijalna nasušna potreba i veliki štit za onu žensku hipersenzibilnost. Upravo kroz umjetnost najiskrenije i komuniciram, naročito kroz muziku koju slušam i pjesme koje pjevam.

Gracija 195, oktobar 2021.

Možda vas zanima i ovo:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button